Nedjeljni komentar: dobre vijesti, rezultati, smjer

Poštovani članovi, podržavatelji i dioničari!

Nakon dvije godine najblaže rečeno stagnacije i frustracije, konačno smo i mi dočekali svojih tržišnih pet minuta, nakon što je naša firma i investicija nedavno pretrčala 30 kn. Nadam se da ste nazdravili tome. Ja jesam gorkim pelinkovcem, kad već ne mogu slatkim jer cijena nije još ni blizu fundamentalno realnijih 50 ili 60 kn. Čak i ovaj znatan cjenovni rast, manji je u odnosu na rast nekih drugih turističkih i hotelskih dionica, manje atraktivnih, ambicioznih i uspješnih poduzeća. Tko misli drugačije, slobodno me tuži Hanfi. Može i Upravi Vodovoda. Na isto mu dođe.

Gornju tvrdnju i cjenovnu tezu kanimo potvrditi i braniti novom kućnom evaluacijom, koju ćemo ovaj put pokušati napraviti u odnosu na prihod po smještajnoj jedinici, umjesto u odnosu na hipotekarnu vrijednost imovine kao što smo to činili prvi put.

Ipak veseli tržišno priznanje ulasku poduzeća u odvažan razvojni i investicijski ciklus. Obično, kada neko poduzeće ulazi u takav ciklus, tržište kapitala to cjenovno penalizira. Mislim da je naš slučaj prvi gdje je tržište razvoj i ambiciju nagradilo. Jedino se nadam da burzovni "majstori" i "meštri" dostignutu cjenovnu razinu neće potopiti i udaviti u narednom razdoblju. U svakom slučaju bit će im to puno teže, budući su u arenu ušli brojni novi igrači do zuba naoružani likvidnošću. A ni mi stari ne dangubimo. ☺

Stoga čestitke "friškom" dioničaru i investitoru, koji je u vrlo kratkom razdoblju stekao znatan udio u Društvu, na odličnoj investicijskoj odluci. Na ovom mjestu neću ga spominjati imenom, jer ionako svi možete vidjeti u najnovijoj knjizi dioničara o kome se radi. Osim toga, gospodin je znatno izložen i u drugim poduzećima, što će reći da se ne radi o novaku, needuciranom i nekompetentnom investitoru. Tu činjenicu možemo shvatiti i kao kompliment, povjerenje, priznanje i potvrdu da smo odlično upravljano i vođeno poduzeće na pravom putu. A sa strane Udruge kao i obično ćemo čvrsto, pa i beskompromisno ako i kada treba, zastupati i braniti interese sadašnjih i budućih malih i manjinskih dioničara, bili ili ne članovi ili podržavatelji Udruge.

Možda i nadamo se, da će ulazak takvih investitora operirati mrenu i razbistriti vid i misli mirovinskim fondovima. Ako ne prije, a ono kad ih propuše lahor i povjetarac na sv. Nikoli uskoro. Iz klimatiziranih ureda, nekada su govorili da smo neinvestibilni. Sada na friškom zraku možda promijene mišljenje, a i mirovine će kad-tad morati početi isplaćivati. Ali akutnija i bliskija pogibelj prijeti im i dolazi u vidu nove vlasti i Vlade, a nikad ne znaš što nova metla nosi. I ovako se svako malo zajapuri neki populist, koji iz sveg grla viče da mirovinske fondove treba ukinuti i etatizirati. Pošto populizam u ovim krajevima, svoj uljudbi i Europi u inat, ima vrlo prgavu osobinu da se lakoćom pretvara u mainstream; valja prvo tri puta hračnuti protiv uroka, a onda i poduzeti nešto na peglanju imidža i opravdavanju razloga postojanja. Jedini način za to jest hitno prikazati atraktivne prinose i rezultate. Budući u ovoj zemlji 20% BDP-a proizvodi turizam direktno, a indirektno tko zna koliko, onda i nema druge nego ulagati u dionice turističkih tvrtki i financirati i kreditirati turističke investicije.

Obično zaboravim, pa da ne bude i ovaj put tako, reći ću da nisam spavao i dangubio na tržištu kapitala. Tako da trenutno posjedujem 12120 dionica RIVP, sve na skrbničkoj poziciji. Kad god budem mogao kupit ću još, čvrsto vjerujući u fundamentalne argumente, koji u našem primjeru trenutno kažu da je to najmanje onih 50-60 kn iz prvog stupca. Nekada je ova dionica bila priča o imovini i njenom potencijalu. Danas kada je ta imovina u punom pogonu, proizvodi prihod i profit u četvrtoj i petoj brzini a ne više u drugoj kao nekada, logično je da je i vrijednost te imovine sve više realna, a sve manje kondicionalna, hipotetska i hipotekarna. I neće me pokolebati nikakve priče i strašenje balonima i usporedbe sa 2008., kako ovdje tako i drugdje gdje sam izložen. Ovo što se sada događa nije ni blizu balona nego tek kraj početka efikasnog i fundamentalnog određivanja cijena na tržištu. A ako ćemo uspoređivati ovo sada i ono do 2008., ključna je razlika da tada na Burzi nije bilo ni približno toliko zdravih poduzeća kao što ih ima danas. I danas ima vrlo jeftinih dionica odličnih poduzeća, a jeftina su zbog male likvidnosti i koncentriranog vlasništva.

Gorko-slatkim prispodobama s početka teksta, dodao bih da ni sezona kiselih krastavaca tj. ljeto, nije uopće bilo nezanimljivo, dapače. I ne samo u tržišnom i burzovnom kontekstu, već i u onom makroekonomskom i političkom. Prvi put u povijesti imali smo razdoblje „bez Vlade“ (iako to nije sasvim točan opis) i unatoč tome nije se desilo ništa ekonomski loše, već upravo obrnuto. Dobili smo i zaradili mnogo novog BDP-a. Arogantno i bezobrazno tvrdim, ponajviše zahvaljujući turizmu, našoj najkonkurentnijoj i najuspješnijoj gospodarskoj grani, koja je besmisleno i iracionalno ekonomski i društveno podcijenjena pa i prezrena. Kao građanin, nadam se da će se percepcija turizma kao grane i djelatnosti promijeniti, te da će ovo iskustvo razdoblja "bez Vlade" pomoći demistifikaciji važnosti političara i politike općenito, pogotovo u gospodarstvu i ekonomiji. U ovom razdoblju politika samo nije smetala i arbitrirala u ekonomiji, uz proračunsku potrošnju na autopilotu. I odmah sve izgleda daleko bolje, fiskalnoj rigidnosti kao konstanti unatoč. Nadam se da će u novoj Vladi biti malo više inteligencije u fiskalnom smislu, i da će netko konačno shvatiti da je kod poreza manje uvijek više. Što se turizma tiče, bitno je shvatiti samo dvije stvari. Prva je da imamo puno veću potražnju gostiju koji mogu i žele platiti 300€/dan, nego ponudu kapaciteta u koje ih možemo primiti. Druga je ta da je kamping djelatnost izuzetno profitabilna, koja se ne može razvijati zbog beskorisne i apsolutno neprimjenjive regulative po pitanju koncesija, te koruptivnog reketa lokalnih političkih i interesnih ucjenjivača, iznuđivača, pa čak i klasičnih i vulgarnih kriminalaca i gangstera. Kada spoznamo te dvije stvari, onda se i rješenja nameću i nude sama po sebi. Prilagodba fiskalnog i zakonskog okvira na način da turističkim kompanijama i drugim investitorima  ostane više novaca za investicije. A ovim drugima s jedne strane doskočiti adekvatnom i primjenjivom regulativom, a s druge im nagaziti vrat okrutnom i teškom čizmom represivnog aparata. Još kad bi se, ako ne zatvorila, a ono barem pritvorila špina parafiskalnim pijavicama i uhljebima (u turizmu su to HTZ, ZAMP, HTV…), sve bi bilo predobro da bi bilo istinito. ☺ Sve ovo, pa čak do neke mjere stimuliranje i pogodovanje turizmu, itekako ima smisla zbog osobitosti i karakteristika sektora. Turizam je radno intenzivna djelatnost i daje mnogim ljudima priliku da rade i zarade novac. Turizam je čisti i nepatvoreni primjer onoga što se moderno naziva sharing economy ili ekonomija dijeljenja jer je multiplikator, generator i prodajni kanal i drugim sektorima. Od građevinarstva, do malih i lokalnih biznisa. O kulturološkim, društvenim i inim benefitima od susreta i komunikacije sa drugim i drugačijim ljudima, kulturama i svjetonazorima da ne govorimo.    

Što se poslovanja i biznisa tiče, sve same dobre vijesti. Biznis mašina je savršeno podešena, podmazana i nesmiljeno štanca lovu. U neformalnim kontaktima kažu mi da „Uprava izražava neskriveno zadovoljstvo dosadašnjim poslovnim i financijskim rezultatom“.  Za izvješće, koje s radošću iščekujemo, strpjet ćemo se još koji tjedan.

Osobitost ove godine jest da smo ostvarili spektakularan rezultat u prvom polugodištu. Zato mislimo da trebamo stišati euforiju sada, kako ne bi bili nezadovoljni i razočarani iduće godine, ako prvo polugodište ne bude dobro kao što je bilo ove. Ovogodišnje polugodište rezultat je dva dobivena i besprijekorno odrađena posla i eventa (Mercedes u Dubrovniku i WinDays u Poreču), te prodaje cjelokupne financijske imovine.

Što se tiče ovog drugoga, ne samo da se slažemo s time, već smo u prijašnjim tekstovima i razgovorima to i tražili. Ne slažemo se jedino sa prodajom udjela u Končaru, ne zato što mislimo da ga nije trebalo prodati uopće, nego zato što mislimo da ga nije trebalo prodati još. Naime, u Končaru ima puno "zarobljene" dobiti iz prošlih godina, te smo zato mišljenja da je Društvo ondje trebalo aktivnije nastupati kao dioničar, te vršiti pritisak da se dobiti ili isplate ili reinvestiraju; po istom načelu i modelu kao što Udruga čini ovdje. Osim onoliko gotovine koliko je treba za dnevno i operativno poslovanje, lova se ne treba kiseliti na kakvom računu ili oročenju. Jer nismo bakutaneri i penzići koji ušteđevinu pomalo grickaju i troše (što iz nužde, što iz zadovoljstva), već poduzetnici i biznismeni kojima je posao da ulažemo i zarađujemo novac. Zato zasada i pristajemo na politiku održive dividende, budući smo usred razvojnog i investicijskog ciklusa, te nam novac treba za to. Kako prihodi i zarada budu rasli, investicijski ciklus se primicao kraju, kreditna izloženost i zaduženost proporcionalno padala; ukratko, kada Društvo uđe i dođe u zrelu fazu, tada će i dividendna politika biti sve važnija tema diskusija i razgovora.

Što se tiče prvoga, potvrđuje se naša teza o ključnoj važnosti menadžmenta u idućem razdoblju, puno većoj nego nas vlasnika. Naime, uz fokus na kvalitetno odrađivanje investicijskog ciklusa, ne samo po pitanju osiguranja kvalitetnog i povoljnog financiranja već, puno važnije, da se investicije izvedu besprijekorno u smislu dinamike, rokova i kvalitete izvedenih radova, te popunjavanja novniklih kapaciteta; glavni zadatak Uprave jest riješiti ključne probleme Društva, istih kao i cijelog sektora uostalom. Sezonalnost i destinacijski menadžment. Što se sezonalnosti tiče, gosti su nam bili dva izvanredna branda, toliko jaka da su referenca za buduće poslove sami po sebi. To međutim ne znači da ćemo i iduće godine uspjeti dobiti takve poslove, svom trudu i radu unatoč. Stoga nema pritiska, ali očekujemo predanost Uprave iz koje kad-tad nastanu rezultati.

Po pitanju destinacijskog menadžmenta, s partnerima smo ove godine potrošili ljute novce angažiravši Bašića i ekipu (organizatori Ultre u Splitu) za osmišljavanje i organizaciju događanja u Poreču. Nismo bacili novac, a uloženo već daje rezultata jer nam je rujan u Poreču popunjen gotovo apsolutno.

Rabac smo popunili apsolutno tri sezone unaprijed, a nismo ga još ni izgradili! Stoga nema mjesta ni najmanjoj grešci niti milosti prema izvođačima. Da nam se ne bi dogodio cirkus kao nekima, da goste sa čartera, umjesto u hotel, dovedemo direktno na bauštelu. ☺ Uložili smo reputaciju i ozbiljne novce, preozbiljne da bismo dopustili i najmanju balkansku aljkavost i foliranje. Da i sami ne ispadnemo takvi pred ozbiljnim i renomiranim partnerima iz svijeta.

Akvizicija Imperijala je pri kraju, ako ne i gotova. Jedna akvizicija godišnje nam je sasvim u redu. Još jedna ili dvije idućih godina i to je to. Uz paralelno kvalitativno dizanje kapaciteta, vlastitih i akviziranih. A nakon toga traženje novih prilika i izazova. Osobno mi je drago da smo, barem zasada, ostali fokusirani na Hrvatsku. U svojoj smo zemlji, pomažemo svoje ljude i ekonomiju, tu smo najveći, prvi i gazde. A svijet nas ionako sve više prepoznaje i cijeni. U svakom slučaju više nego mi sami sebe. Dosad smo učili od drugih,  čini se da dolazi vrijeme kada će drugi učiti od nas. Koncept akvizicija s ciljem sinergije zimskog i ljetnog turizma teorijski zvuči dobro čak i zavodljivo, ali u praksi teško izvediv ne samo zbog seljenja radne snage, već i zbog različitih regulativa i činjenice da je vrlo malo dovoljno velikih kapaciteta koji bi nam bili interesantni. Za ove manje oportunitetni trošak nam je prevelik, a za velika preuzimanja (još) nemamo dovoljno snage. Osim toga, čini mi se da bi taj koncept bio linija manjeg otpora, koji bi nas zaustavio da radimo na sebi, budemo bolji i postanemo konkurentniji. Destinacijski menadžment nije ništa drugo nego nalaženje i davanje razloga gostima da nam dođu i izvan ljetnih mjeseci. U svakom slučaju, klima nam je ugodnija a cijene kudikamo manje nego u njihovim matičnim zemljama.

Ovo što radimo sa kampovima, sasvim je nova razina, rijetka čak i u svjetskim razmjerima. Iako osobno nisam fan kampiranja, valjda zato što sam previše puta prespavao u vreći za spavanje i drugim neudobnim i neadekvatnim mjestima i sredstvima ☺; te stvari proizvode nevjerojatan ROE. Nažalost, nemamo previše prostora za razvoj ovog biznisa nakon što vlastite resurse dovedemo u red i privedemo svrsi. Razlog je gore opisana neprimjenjiva regulativa i loše okolnosti koje ona proizvodi.

Oduševljen sam konceptom difuznog hotela koji u Valamaru pokušavaju osmisliti i primijeniti u Poreču. Naime, u bilanci imamo doista svašta, zemljišta, nekretnine, donedavno financijsku imovinu…s kojom ne znaš što bi, teško ih je a ponekad i žao prodati i monetizirati, a balast su za poslovanje u smislu troškova, održavanja i angažmana radne snage. U ovom slučaju radi se o reprezentativnoj vili Polesini na porečkoj rivi koju smo dosada koristili za svadbe i posebne evente, i o hotelu Valamar Riviera, krasnom malom i slatkom butik hotelu također na samoj obali ali koji nema vlastitu plažu, pa se taj nedostatak dosada krpao korištenjem plaža na sv. Nikoli i specijalizacijom na gastro ponudu. Ideja da se oko tih objekata oformi jezgra difuznog hotela, čini mi se savršenom jer rješava brojne probleme. Sam Valamar ima još nekih nekretnina na porečkoj rivi, a ponudio je partnerstvo i privatnim vlasnicima reprezentativnih nekretnina uz obalu, naravno samo onima čiji objekti zadovoljavaju Valamarove smještajne standarde i onima koji svoje nekretnine žele dovesti na tu razinu. Prednost za privatne vlasnike trebala bi biti bolja prosječna cijena uz nikakav vlastiti angažman, te bolja i češća popunjenost izvan sezone. Vidjet ćemo što će biti, ali ne sumnjam niti u sposobnost i znanje Uprave i menadžmenta, niti u racionalnost i pragmatičnost Istrijana. Onako amaterski, čini mi se da difuzni hotel rješava najmanje dvije česte situacije. Posebne prigode, recimo oko Božića i Nove Godine, kada imamo povećanu potražnju, a nedovoljnu da bi se popunio jedan cijeli hotel. U tom slučaju, umjesto da se otvara dodatni hotel i bude poluprazan, puni se difuzni hotel upravo onoliko koliko ima potražnje. I posebne goste, kojima je važna individualnost i privatnost, što je uvijek problem kod velikih resorta bez obzira koliko im raznovrsni kapaciteti, sadržaji i ponuda bili, što na Isabelli nesumnjivo jesu.

Nadam se da nisam zaboravio nešto važno što se Društva tiče. Što se Udruge tiče, nakon učlanjenja g. Eltza i inicijalnih multilateralnih razgovora s dioničarima nečlanovima o ideji čvršćeg povezivanja i zajedničkog nastupa manjinskih dioničara na skupštinama i drugdje, čemu bi Udruga bila jezgra; uzeli smo si ljetni time out da nam se svima malo slegnu dojmovi, razmislimo i sl. Ubrzo ćemo nastaviti razgovore, i nadam se i dovršiti ih. Ishod kojem se nadamo jest okupiti 15% temeljnog kapitala, što bi nam, obzirom na "izlaznost", na skupštinama uvijek dalo 25% glasačkih prava. A 25% daje mogućnost, malo ružno zvuči, blokiranja odluka za koje je potrebna 75%-tna skupštinska suglasnost. Da sad ovdje ne ulazim u detalje i objašnjavam ZTD i Statut, uglavnom radi se o suštinskim i krucijalnim odlukama za Društvo, a ovim "alatom" osigurali bi da one ne budu nepovoljne i štetne po male i manjinske dioničare.  Želim još jednom naglasiti da cilj ovakvog organiziranja dioničara nije izazivanje već izbjegavanje konflikata. Nikakav inat i pokazivanje mišića već učinkovita zaštita investicijskog interesa i još jedan osigurač od rizika.

Iz ovoga, dragi članovi i ostali dioničari, nadam se da ćete još bolje shvatiti koliko je važno dati punomoći Udruzi za zastupanje na skupštinama, kada sami niste u mogućnosti doći i sudjelovati. Nemojte da na skupštine dolazimo krezubi. Naravno da sve ovo radimo i zbog sebe, ali prije svega tu smo zbog i za vas. Podsjećam, prije zadnje Skupštine imali smo oko 250 članova. 15-ak članova je prisustvovalo i zastupalo sebe, a pristiglo je još 89 punomoći Udruzi za zastupanje. Od toga, 7-8 punomoći je bilo od dioničara koji uopće nisu članovi Udruge. Dragi članovi i podržavatelji, ako ste nam dali posao, dajte nam i povjerenje da ćemo ga i obaviti. Ako nam vjeruju drugi, nema razloga da ne vjerujemo sami sebi.

Da sve bude još lakše, u suradnji sa Valamarovim službama proceduru prijava i davanja punomoći za Skupštinu pokušat ćemo učiniti još jednostavnijom, iako ni sada nije ni komplicirana ni rigidna. Bit će još nekih promjena i organizacijskih pomaka u funkcioniranju Udruge, ali o tom-potom.

Podučili su me da se poštuju živi, a štuju mrtvi. ☺  Stoga odsada…

S poštovanjem,

Dejan Rnjak

 

P.S.
Zaraza se čini se širi. ☺ Naš član Hrvoje Marković jedan je od osnivača Udruge malih dioničara Društva Pevec d.d. Usporedbom knjiga dioničara društava, vidimo da ima dosta ljudi koji su dioničari u oba. Budući da nam Zakon i dobra praksa brani razmjenu podataka o članstvu, ovim putem obavještavam naše članove o činjenici osnivanja i postojanja ove Udruge. Više informacija na sljedećem linku: http://udp.hr/ (Kontakt: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite., 091/885-3736)

  

 Ispis  E-mail

Najznačajniji događaji u proteklih godinu dana - graf

Dragi članovi,

pripremio sam vam mali grafički prikaz najvažnijih događaja vezanih uz Valamar Rivieru od osnivanja Udruge, te kako su ti događaji utjecali na cijenu dionice.

Ukoliko malo bolje promotrite grafikon kao i količinu pozitivnih vijesti u nešto manje od dvije godine koliko ovaj grafikon prati potpuno jasno se vidi smjer u kojemu naša investicija ide. Mnoštvo odličnih vijesti od kojih sam izdvojio samo neke. Tvrtka koja ovoliko transparentno prezentira svoje poslovanje, te u nešto malo manje od 2 godine pruža ovoliku količinu dobrih vijesti, zaslužuje biti (već i je) godinama dionica godine.

Prezentiranje Investicijskog plana kao i obavijesti o kupovini od strane gosp. Željka Kukurina su snažan signal o vrijednosti tvrtke i njenog poslovanja (barem nama u vodstvu Udruge).

U zadnje vrijeme možete vidjeti iz knjige dioničara koju vam šaljemo i ulazak nešto većih institucionalnih igrača. Ali je i dalje nevjerojatno da više hrvatskih fondova nije ušlo u Valamar Rivieru. Nagađa se da je to zato što nema dovoljno likvidnosti a njima mali paketi dionica nisu zanimljivi, pa evo mi ih ovim putem pozivamo da podignu malo letvicu jer mi dioničari znamo šta imamo i to ne damo ispod cijene, pa možda i prikupe potrebne količine :-)

S Poštovanjem,

Željko - Boris Huber mag.oec.

 

rivp-r-a cijena dionice kroz vrijeme

 

 Ispis  E-mail

Aktualno - akvizicija Imperijala

Ovih dana događaju se važni poslovni događaji po Društvo, pa evo, vrlo kratko, i stavova Udruge o njima.

Predaju obvezujuće ponude za Imperijal u skladu sa uvjetima iz natječaja svim srcem pozdravljamo. To je logični slijed i postupak u oživotvorenju ciljeva iz nedavno prezentirane Strategije razvoja Društva do 2020. Pri tomu, ne kanimo problematizirati činjenicu da smo na prvom natječaju mogli akvizirati jeftinije. Osim što ne bi bilo korektno, takve lamentacije spadaju u domenu naknadne pameti. Imperijal je u najboljem stanju od svega što država još posjeduje, a mi ćemo na relativno dobrim temeljima cijelu stvar dići na višu razinu. Razvoj i progres Društva idu dalje i to je za nas dioničare najvažnije.

Pažljivo ćemo međutim pratiti proces integracije Imperijala u Valamar, koji će biti složeniji nego je bio proces integracije Baške. Naime, država prodaje paket od nešto preko 50%, stoga je Valamar za partnera uzeo AZ, koji također drži 9% Imperijala. Osim njih, i još neki fondovi drže nešto Imperijala. Ne znam napamet postotke, ali je za očekivati da se i oni uključe u proces. Svi fondovi osim što su u Imperijalu, također su i u vlasničkoj strukturi Valamara. Zato pretpostavljamo da će se ići na neku vrstu swapa ili prijeboja preko Valamarovih dionica. A prihvaćanje cijene iz uvjeta natječaja u tom kontekstu ima smisla jer je za očekivati da će i preostali dioničari lakše prihvatiti Valamarovu ponudu za otkup preostalih dionica, što je sljedeći korak. Cijena je više nego fer, a oni inatljivi uvijek mogu prodati na Burzi čak i sad, uz ovaj interes i likvidnost, uz 8-9% diskonta. Sa padom likvidnosti, diskont može biti samo veći nikako manji.

Ali to su slatke brige i problemi Imperijalovih dioničara. Nama je bitno da se Valamarovi dioničari osjećaju dobro. Stoga pozivamo Upravu i većinske vlasnike da proces odrade bez neugodnih iznenađenja i ishoda, zbog kojih bi se bilo koji mali i manjinski dioničar osjećao loše.

Kupnja znatne količine dionica za ozbiljne novce od strane g. Kukurina, najjači je potez ikada po pitanju transparentnosti. Jer papir trpi sve, riječi su magla i dim, jedino nas djela čine kredibilnima ili ne. Svakom je vlastita dobrobit na prvom mjestu što je prirodno. G. Kukurin po prirodi svoga posla je duboki insajder i ozbiljan čovjek i profesionalac, pa ako je njemu sve skupa dovoljno dobro da se znatnim dijelom vlastite imovine izloži u Društvu koje vodi, nema razloga da i nama ne bude dovoljno dobro. Pozdravljamo i način na koji je transakciju obavio. Po trenutno vrlo fer tržišnoj cijeni i na Burzi, a ne u antipatičnim nam dogovorenim transakcijama mimo Burze. Tim više čudi trend i cjenovni pritisak prema dolje. Ali to je već druga tema. Nećemo njome kvariti ove lijepe dane i vijesti. Nema ni smisla budući da znamo pravu vrijednost imovine koju imamo.

 

Sa štovanjem,

Dejan Rnjak   

 Ispis  E-mail

Visit Review Site Coral www from this link.