vibrators for sale women sex toys best sex toys Best vibrater lesbian sex toys male sex toys vibrators for sale bondage gear adult products vibrater bedroom toys women toys bondage toys toys for adults sex toys vibrators for women cheap vibrators toys adults toys for couples lesbian toys male toys adult vibrators adultsextoys dick toys female toys quiet vibrators rabbit toys couples toys silent vibrators strap on toys masterbation toys buy strap on glass toys rabbit vibrater toys woman adult female toys toy saxophone discount vibrators cheap rabbit vibrators waterproof rabbit marital aids rabbit vibe xxx toys

laser pointers high powered laser green laser blue laser pointer viridian laser laser pointer for cats laser pointer pen most powerful laser
Udruga malih dioničara "Valamar Riviera"

O dionici i Udruzi u 2017.

Poštovani članovi, podržavatelji, dioničari!

U novoj godini novi izazovi, kako za Udrugu tako za Društvo. Ali nema mjesta zebnji, dapače imamo puno razloga nadati se daljnjem napretku u svakom pogledu. Nakon preko 40% porasta tržišne vrijednosti Društva prošle godine, mnogima će se činiti preoptimističnim kada kažem da najbolje dani tek dolaze. Ali imamo itekako dobre argumente za takvu tvrdnju. A dosada smo bili u pravu. Sjetite se naše prve revaluacije, u kojoj smo tvrdili da bilanca vrijedi 42 kn bez Baške, koju smo akvizirali nakon analize, pa je nismo stigli ubaciti. Danas, koje li slučajnosti, imamo aktualnu analizu FIMA-e koja poduzeće vrednuje na identičan iznos, doduše ukupno. Nema veze, ima vremena. Kažu, polako se u raj stiže. 🙂

Ne zaboravimo, ovogodišnji rast dogodio se nakon više nego neopravdane dvogodišnje cjenovne stagnacije nakon objedinjavanja, bez temelja u poslovanju i rezultatima Društva, a još ljetos se dionice moglo kupiti po 23-24 kn. Tako da ovo što se dogodilo s cijenom u drugoj polovici prošle godine bilo je zakašnjelo hvatanje jurećeg vlaka, čak ne ni na stanici nego na otvorenoj pruzi. Ono što se postepeno trebalo događati kroz 2 godine, dogodilo se naglo i eksplozivno u nekoliko mjeseci. Također ne zaboravimo, dogodio se i pokušaj manipulacije cijenom, s ciljem vraćanja sata, usporavanja vlaka i zakašnjelog ukrcaja u njega, na račun i štetu postojećih dioničara koji su na vrijeme i nižim cijenama prepoznali potencijal i vrijednost Društva. Za ovu tvrdnju doduše, Hanfa mi nije dala za pravo. Što reći na to? Nedovoljno razvijeno i nezrelo tržište kapitala, pa su onda i regulator i regulativa takvi. A Hanfa bi trebala staviti bijeli štap u svoj logo!😀 Sad bez šale, budući da nemamo pomoć, zaštitu ni uporište u regulativi, jer ZTD osobito loše propisuje i regulira zaštitu i prava malih dioničara i alate za to, a Hanfa je takva kakva je; našli smo alternativne načine za zaštitu našeg ulaganja i interesa. Protestanti kažu, pomozi si sam, pa će ti i Bog pomoći.🙂  Ali koliko god takvo stanje i okolnosti bile loše po nas, toliko je to i dobro. Jer na razvijenim i efikasnim tržištima kapitala sa jasnim pravilima igre, nema šanse da bi dobili priliku za ovako atraktivno ulaganje i prinos, kroz tako puno vremena uz relativno mali i vrlo prihvatljivi rizik, a nakon usvajanja i početka operativne provedbe strategije razvoja i investicija, i perspektivu koju je u ovom trenutku teško i procijeniti dokle seže. Jer nakon provedbe i realizacije aktualne strategije i investicijskog ciklusa, ne samo da će Društvo fizički narasti i odrasti po svim mogućim parametrima, već će se neminovno i Valamar etablirati kao hotelijerski i upravljački brand, ne u hrvatskim već u svjetskim razmjerima. To sa sobom donosi dvije stvari. Interes međunarodnih investitora i atraktivnost Društva za ulaganja, te mogućnost Valamaru, kao etabliranom brandu, puno većeg i šireg izbora taktičkih poteza i rješenja za daljnji razvoj Društva i biznisa. U zadnje vrijeme, ne iz zadovoljstva već po službenoj dužnosti🙂, povremeno pratim komentare na znate već kojem forumu. Pa kažu neki i nadaju se zdravoj korekciji, štogod to značilo. U kontekstu gore napisanog, a i onog što slijedi dolje, jedina zdrava korekcija jest ona prema gore. 🙂  

Još nekoliko uvodnih rečenica... Kaže mi tajnik da je ovaj model sa razredima članarina (ne i članova) prihvaćen i zaživio. Drago mi je zbog toga jer ćemo lakše i bolje raditi. Jer od početka postojanja Udruge imamo objektivni problem da nas nekolicina koji operativno cijelu stvar guramo, vodimo i radimo, trošimo vlastitog vremena više nego što si ga realno možemo priuštiti obzirom na vlastite poslovne i ostale obaveze, a manje nego je potrebno da bi cijelu stvar odradili najkvalitetnije i najbrže što je moguće. Želim reći, ovo što smo dosad postigli nije ni malo ni loše, dapače. Međutim, cilj nam je veći i ambiciozniji od ovoga i ako ne dođemo do njega, smatrat ću to osobnim neuspjehom. Minimalni cilj jest nastup Udruge na Skupštini u punoj snazi i sa svime što imamo, a maksimalni cilj jest sinkronizirani i objedinjeni dioničarski nastup i glasanje (članova, podržavatelja i nečlanova). U maksimalnoj verziji to bi značilo 25%+ glasačkih prava na Skupštini (u praksi, obzirom na dosadašnju skupštinsku izlaznost, okupljanje i organiziranje 15% temeljnog kapitala Društva). Ova maksimalna verzija je najviše što kao Udruga, ne kroz formalno članstvo već kao jezgre okupljanja, artikuliranja i zastupanja interesa malih i manjinskih dioničara, možemo postići. A zlu ne trebalo, u krajnjoj nuždi možemo blokirati neku osobito štetnu odluku po male dioničare, za koju je potrebno 75% skupštinske suglasnosti. Međutim, nije stvar u strahu da će nas kontrolni dioničar prevariti, niti u moći da nešto možemo spriječiti ili nametnuti. Stvar je u utjecaju na proces donošenja odluka i komunikaciji sa Upravom i kontrolnim vlasnikom. A što smo zastupljeniji na skupštinama, veći će nam utjecaj biti, veća volja i interes Uprave i kontrolnog dioničara za komunikacijom i kompromisom. I još jedna vrlo bitna stvar. Bilo kakva komunikacija između Uprave, kontrolnog vlasnika i Udruge jest transparentna, legitimna, etablirana i institucionalizirana. Svaka druga partikularna komunikacija je ispod žita, što u Valamaru dokazano i sigurno, nakon objedinjavanja ne žele. Hipotetski, čak i kad bi se bilo kakav dogovor postigao u takvoj komunikaciji, osim što bi bio ilegalan, ni u kom slučaju ne bi bio obavezujući. Ni za Valamar, ni za kontrolnog vlasnika.

Manji cilj trebao bi biti lako dostižan. Uključuje, osim povjerenja članova i podržavatelja, malo Vašeg vremena, pažnje i angažmana, puno manje i jednog i drugog i trećeg nego ga mi trošimo i dajemo u zastupanju i promoviranju zajedničkih nam interesa. Jednostavno, trebate prijaviti sudjelovanje na Skupštini, bilo vlastito sudjelovanje bilo davanjem punomoći za zastupanje Udruzi. A mi ćemo, u dogovoru sa Valamarovim službama, cijeli postupak maksimalno pojednostaviti i olakšati. Nadam se da ćemo naći način i proceduru kojom će biti moguće prijaviti sudjelovanje ili zastupanje na Skupštini putem maila. Ne može biti lakše od toga.

Ovaj maksimalni cilj bit će malo zahtjevniji, ali ima dobrih naznaka da bi mogao biti i dostižan. Kao što znate, prošle godine pridružio nam se g. Eltz. Vjerojatno će nam se pridružiti još jedan značajni dioničar, a uspostavili smo vrlo dobre kontakte i komunikaciju sa još nekoliko jakih dioničara. Oni nam se vjerojatno neće i formalno pridružiti, ali nema razloga da nas i na Skupštini ne podrže kada budemo zastupali stvari koje su i u njihovom najboljem interesu. A uvijek imamo tajnih i nenadanih saveznika.🙂 Na prošloj Skupštini, koliko god sam bio nesretan zbog premalo punomoći vlastitog nam članstva, toliko sam bio zaprepašten koliko smo punomoći dobili od dioničara koji nisu ni članovi ni podržavatelji Udruge.

Disclaimer sada jer ću kasnije sigurno zaboraviti.🙂 Što na slobodnoj poziciji što na skrbništvu, posjedujem 12471 dionicu RIVP. Kad smo već kod toga, molim članove koje još ne poznajem osobno a dionice iz bilo kojeg razloga imaju na skrbništvu, da ili meni ili tajniku jave broj dionica koji posjeduju. Znam da nije pristojno gledati u tuđi krevet i džep 🙂, ali nemamo drugog načina da približno točno znamo količinu temeljnog kapitala organiziranog kroz Udrugu. Imate našu riječ da podatak neće ići nigdje dalje.

Predviđena dinamika aktivnosti Udruge je ovakva.

Tajnik radi na našoj novoj revaluaciji, ovaj put u odnosu na prihod i profit po smještajnoj jedinici. Uspjeh i točnost ovisit će o financijskim podacima koji nam budu dostupni, ali jasno je i bez njih da vrijednost imovine nije manja od 60 kn po dionici. Ja pak radim na "terenu", razgovaram i sastajem se sa članovima i dioničarima. Stoga, hvala svima koji pristojno i strpljivo trpite moja dosađivanja🙂, a još više Vama koji me kontaktirate prije nego ja Vas. I tako mi ušparate neugodnost i loš osjećaj da sam nametljiv ili dosadan.🙂 Što se mene tiče moj telefon i mail uvijek je otvoren ne samo članovima, nego bilo kojem dioničaru. 

- U veljači ćemo opet imati prošireni sastanak Udruge, sličan onima kakve smo imali prošle godine. O tome nakon što ga održimo.

- U ožujku, i mi i Valamar, ponovno smo pozvani na Europski tjedan novca u Osijeku, u organizaciji Financijskog impulsa, studentske Udruge osječkog Ekonomskog fakulteta. Koliko se veselim našem sudjelovanju tamo, toliko i strepim. Osobno, nikad nisam imao ni straha ni kompleksa od tzv. velikih, jakih, moćnih..., osobito ako su k tome arogantni, bezobrazni, agresivni, prijete... U tim segmentima sam gotovo u pravilu jači.😀 Ondje sam međutim, imao strašnu tremu zbog odgovornosti što ću i kako reći djeci, i čemu ćemo ih mi i Valamar možda podučiti. Jer i dan-danas, kolege im na većem i starijem fakultetskom bratu iz metropole uče dogovornu ekonomiju, a popodne i navečer najrazvikaniji im učitelji, samozvani stručnjaci, velikani i bardovi hrvatske ekonomske misli, trče na plaćene gaže na HTV, obilno financiranu ozakonjenom iznudom i pljačkom, i odande narodu bestidno prodaju ekonomski populizam i alkemiju. Ono što im mi pokušavamo objasniti, na Valamarovom i vlastitom primjeru, jest nešto sasvim suprotno. A to je koncept stvaranja nove vrijednosti, života od vlastitog rada i pameti, te upravljanja i odgovornosti za vlastite financije. Ove godine imamo i matematički dokaz da koncept radi i funkcionira, u vidu 60% porasta vrijednosti dionice i poduzeća. Do sredine ožujka to će vjerojatno biti i više.🙂 Izazov će biti objasniti da taj porast nije plod burzovnih manipulacija i akrobacija, već plod tržišne valorizacije koja kaže da je radom i pameću, u godinu dana stvoreno 60% više nove vrijednosti. Stvoreno je i više, ali tržište zasada priznaje toliko. 🙂 

- Krajem travnja ili tokom svibnja bit će Skupština. Također, više kad za to dođe vrijeme, ovisno o predloženom dnevnom redu, te našim protuprijedlozima i eventualnim prijedlozima točaka dnevnog reda.

- U svibnju ili lipnju bit će Investors Day. To je jedan od benefita ovoga što radimo i, uz biranu kapljicu i zalogaj, prilika da umorno vodstvo, kao u reklami za jedno gazirano piće, ulašti brk i opusti rep.😀 A ima i korisna strana. Osim što se u Valamaru uvijek trude pokazati što su radili i novo investirali, to je i prilika, u manje napetom i stresnom kontekstu, za komunikaciju i razmjenu mišljenja i stavova sa ljudima iz financijske industrije, medija i važnim ljudima iz Valamara.


Dakle, tri su nam fokusa ove godine. Revaluacija, Skupština, te komunikacija stava Udruge o dividendnoj i trezorskoj politici. Uz nadu da će se sa oboje složiti i Valamar i kontrolni vlasnik.

Revaluaciju radimo iz istog razloga kao i onu prvu. Da članovi i dioničari budu svjesni vrijednosti vlastite imovine, te kao argumentiranu i alternativnu analizu (ne činjenicu 🙂) namijenjenu investicijskoj javnosti. Nekad je priča sa Valamarom bila priča o potencijalu, zato je prva rađena na temelju hipoteka, usporedivih cijena zemljišta i nekretnina. Danas je to priča o odmakloj fazi realizacije potencijala i transformaciji u ozbiljan i vrlo profitabilan biznis. Zato ovu radimo u odnosu na prihod po smještajnoj jedinici. A jasno je zašto je bilanca i imovina jako važna. Jer turizam, karakteristično, prihod proizvodi iz imovine. Bez imovine, turistički biznis je nemoguć. K tome je razvoj u turizmu vrlo skup, ali bez toga nema ozbiljne profitabilnosti. Pokušat ću malo dočarati, a pomoći ću se podacima iz kućnog glasila VIV (Vijesti iz Valamara). Inače, mala digresija, imate ga u PDF-u na Valamarovoj stranici, pročitajte ponekad jer se može naći odličnih informacija i podataka. Pa sam tu (broj prosinac '16-siječanj '17.) saznao da nam je ukupni prošlogodišnji prihod 1,46 milijardi kn, a očekivani prihod ove godine, 1,69 milijardi sa Imperijalom. Osobno, najzanimljiviji mi je bio intervju sa damama iz Revenue management-a. Koje slatke brige.🙂 Da se vratim na temu. Od ukupnog prihoda, Valamar proizvodi 1/3 prihoda u samo 5 objekata! Nema podataka o EBITDA, ali je za očekivati da je dosta veći od ukupnog prosjeka budući se radi o Valamarovim najkvalitetnijim kapacitetima. Osim jednog. I taj bilježi najmanji rast prihoda i noćenja jer se u njega (još) nije investiralo. Još kad znamo da Valamar ima ukupno 30 hotela i 15 kampova (uz ogradu da ne znamo koliki % ukupnih kapaciteta je sadržan u ovih top 5), jasna je uzročno-posljedična veza između kategorizacije, investicija, prihoda i profita. I koliko još potencijala i prostora imamo za napredak. Nešto od toga vidjet ćemo već ove godine. Baš me zanima koliki će doprinos Rapca biti u planiranom povećanju prihoda od 230 milijuna kn. Još više u profitu. Iako su neki dioničari progutali krupnu knedlu kad su čuli da se u Rabac investira junačkih 873 milijuna kn.😀

Za dividendnu politiku treba mi nekoliko rečenica digresija. Nedavno sam proučavao, analizirao i vadio podatke iz knjige dioničara. A situacija je i dalje tragična što se tiče izloženosti financijske industrije u blue chip dionici ZSE. Sasvim je jasno da se dosta razloga i odgovora krije u glupom inatu i nezdravom narcizmu ali svejedno sa svoje strane trebamo učiniti što možemo da se to promijeni. Najprije banke. Od svih hrvatskih banaka, najviše nam vjeruje u ovim krajevima notorna NLB. Ona sama drži više Valamara od svih hrvatskih banaka zajedno i 3x više od najveće hrvatske. Onda fondovi. Najizloženiji je, paradoksalno, Kapitalni fond u državnom vlasništvu. Od privatnih OTP i IC značajno obzirom na njihovu veličinu i tržišni udjel, ostali nisu spomena vrijedni. Mirovinski su posebna priča. Najveći AZ, i A i B kategorije, ukupno 0,24% temeljnog kapitala. Ti neće zaraditi penzije ni sebi, kamoli nama!!! Da sam na njihovom mjestu, prodao bih i to malo da se ne sramotim i blamiram! I na kraju imamo Erste mirovinski. Oni mi pak osobito nisu jasni. Najmanji su na tržištu, a prvi su od svih, i to znatno, ušli u Valamar na 21-22 kn, možda i niže. I umjesto da tu činjenicu marketinški i tržišno kapitaliziraju, oni svaki tjedan krate poziciju za 5-10000 komada. Ne vjerujem da im treba za mirovinske isplate. Šatro Amerikance koji se kriju iza skrbničkih ne računam jer ne znamo tko su, iako čujemo svašta. Jedino je sigurno da su Ameriku vidjeli samo u Winnetou-u.😀 Nadalje, Uprava već dvije godine povremeno pohodi investitorske road show-ove i speed date-ove od Londona do Kazahstana. Malo karikiram, ali još nitko od njih nije uložio u Valamar u bilo kojem obliku.

Dakle, to je stanje i kontekst, za koji Valamar najvećim dijelom niti je "kriv", niti je ičim mogao utjecati. Međutim, moramo biti svjesni da je institucionalnim ulagačima, uz stabilno, uredno i predvidivo poslovanje, najvažnija dividenda. S druge strane, znamo za stav i politiku Valamara održive dividende. Ona je prošlih godina, otkad se isplaćuje, iznosila 2,5% trenutne tržišne cijene. Dakle, iako je postotno uvijek bila ista, sa porastom cijene iznosom je bila veća. Stav Udruge je da, bez obzira, na znatan porast tržišne kapitalizacije Društva u zadnjih godinu dana, dividenda treba ostati na razini 2,5%. Iz dva razloga. Društvo je time atraktivnije institucionalnim ulagačima, a i dalje ostaje održiva. Štoviše, smatramo da u budućnosti više uopće nema potrebe za bilo kakvim zadržavanjem iskazane dobiti, bez obzira kolika u budućnosti bila, manja ili veća. Društvo ima jak izvor gotovine iz amortizacije kojim može financirati tekuće poslovanje, izuzetan tok novca iz poslovanja kojim bez problema može servisirati kreditne i druge obaveze, te osigurano i zatvoreno financiranje investicija. Dakle, smatramo da isplata pune dividende ni na koji način ne bi ugrozila ni poslovanje ni razvoj poduzeća. Ukoliko bi se to iz bilo kojeg razloga u budućnosti promijenilo, za što su vrlo male šanse, naravno da bismo stav, uz dobre i racionalne razloge i argumente, revidirali i promijenili.

I na kraju trezorska politika, odnosno njeno definiranje budući je zasada nema. Podsjetimo, postoji skupštinska odluka kojom je dopušteno kupovanje dionica za trezor do 10% temeljnog kapitala. To je jako puno, ali nerealno. Na ovim cijenama već i vrlo skupo, preko 400 milijuna kn. Imamo pametnijih načina za potrošiti toliki novac. Ali planskom i sukcesivnom kupovinom mogli bi doseći 5% temeljnog kapitala u trezoru, a da ne trpi ni poslovanje ni dioničari.

Ovo nije šlagvort za ponovnu lamentaciju o skupštinskom potezu kontrolnog vlasnika, osim što ćemo reći da potez nije bio sasvim neutralan po ostale dioničare. Teoretski, da se nije kupovalo za trezor ostalo bi više dobiti, time i prostora za veću dividendu. Također, ne ciljamo ni na jednostavno smanjenje temeljnog kapitala poništenjem trezorskih dionica. Niti ćemo to tražiti osim ako baš ne budemo morali. Smatramo da i od jednog i od drugog postoje bolji načini upotrebe trezorskih dionica, i svaki od njih bi podržali. Od ESOP-a, zamjene dionica pri budućim akvizicijama, otpuštanja mirovinskim ili drugim fondovima po povlaštenim uvjetima, ne i cijenama (morala bi biti neka premija), zalog dionica za financiranje investicija (ako je zakonski moguće), puštanje financijskog partnera u vlasničku strukturu dokapitalizacijom bez razrjeđivanja postojećih dioničara (u budućnosti kada se iscrpe mogućnosti daljnjeg financiranja razvoja dugom)... Vjerojatno ih ima još, a svakako bi željeli dijalog o toj temi. I sa Upravom i sa EPIC-om.

S poštovanjem,

Dejan Rnjak    

IspisE-mail

Članovi, dostavite nam svoje ispravne e-mail adrese

Dio članova javlja da ne prima emailove od Udruge, tako da sve članove koji ne primaju emailove molimo da nam dostave svoje ispravne email adrese. Email komunikacija je najlakši i najpraktičniji način komunikacije s članstvom. Puno podataka šaljemo emailom i od dosta članova nema povratnih informacija. Kako je većina vas uplatila članarinu nema smisla da ne koristite sve što Udruga nudi.

Stoga, još jednom molimo da nam na email: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. dostavite svoju ispravnu email adresu.

S poštovanjem,

vodstvo Udruge

IspisE-mail

Zaključak ove i najava iduće godine

Poštovani članovi i dioničari!

Prije svega hvala Vam svima na podršci i povjerenju koje ste nam dali. Nadam se da smo radom i rezultatima to i opravdali. Na kraju dana, štogod radili i činili, jedino je važno da naše Društvo napreduje koracima od sedam milja i da tržišna i realna vrijednost naše imovine raste. Sve se to ove godine i dogodilo, uz nadu, ufanje i čvrstu vjeru da najbolji dani tek dolaze. Naime, nismo još ni blizu realne, fundamentalne i fer tržišne vrijednosti i cijene.

S naše strane, kao samo jedni od mnogih dionika u Društvu i poslovnim i tržišnim procesima, nastojali smo i nastojimo ne biti samo pasivni promatrači ni alibi igrači na sigurno već aktivni sudionici u procesima, nastojeći artikulirano iznositi stavove i beskompromisno zastupati naše vlasničke i investicijske interese, ne libiti se pritom biti i vrlo kritični, pa i po cijenu da nas se etiketira kao namćore i negativce; ali ni ne sramiti se biti afirmativni i konstruktivni, podržati i ohrabriti poteze i aktivnosti koje smatramo dobrima i odličnima. Osobno sam ponajviše ponosan na činjenicu da smo ovaj veliki investicijski i razvojni ciklus Društva ne samo podržali onda kada je objelodanjen, već ga tražili i zazivali u vrijeme kada nikako nismo mogli znati da se išta po tom pitanju planira, promišlja i radi.

Ne bih ovdje podsjećao što smo sve radili ove i prošlih godina. Potrajalo bi, ne mogu se svega ni sjetiti, a i ne da mi se pisati o tome. Ionako, u poslu kao i u životu, važnija je budućnost nego prošlost, što će biti a ne što je bilo. Što se budućnosti i rada Udruge tiče, bit će nekih novosti što ste mogli vidjeti u mailu koji ste dobili od tajnika Udruge, g. Hubera, o čemu više kasnije. Što se pak recentne prošlosti tiče, tj. nedavnog naglog pada cijene dionice, ni tu nismo sjedili skrštenih ruku, tugovali i cmizdrili nad kletom nam sudbom, i tješili se kako je pad prilika za dokup (što ne znači da je nismo i iskoristili :-) Razumjet ćete da ne mogu baš sve reći, ali pogledajte što se u međuvremenu promijenilo.

Već dugo smo upozoravali i imali primjedbe na rad market makera. Razumijemo da uloga mm-a nije održavanje i branjenje cijene, već davanje likvidnosti dionici istovremenom kupnjom i prodajom unutar definiranog postotnog raspona. Ali svakako im nije uloga ni rušenje cijene, čemu su svojim načinom rada posredno i, vjerujem i nadam se, nenamjerno pridonijeli. A njihov dosadašnji način rada opisao bih kao silovanje likvidnosti agresivnim inzistiranjem i guranjem na prodaji. Najdrastičniji primjer koji sam vidio, bio je jedan dan kad je već bilo 4,5 milijuna prometa dionicom, a mm-i su i dalje ne samo stajali nego se konstantno gurali prvi na prodaju. Koliko su još htjeli napraviti likvidnosti tog dana? Napravili bi i veću štetu, da ih pojedini pametni investitori nisu sustavno „čistili“. To znači da bi jednostavno kupili svu količinu koju bi mm-i trenutno imali, prisiljavajući ih na daljnju i brzu kupnju. A kad bi mm-i opet prikupili količine, učinili bi opet isto. :-) Znali smo se zafrkavati, pa govoriti kako momci klistiraju mm-e. :-)

Šalu na stranu, to se kao što možete vidjeti, promijenilo. Mm-i su se disciplinirali, pa sada svoj posao rade puno mirnije i staloženije, a likvidnosti svejedno ima dovoljno. Znači da se može. :-) Nadam se da smo iz ove situacije svi skupa nešto naučili. Mi jesmo, pa imamo jedan konstruktivan prijedlog, koji proizlazi iz iskrenog i zdravog nepovjerenja. Naime, oba naša mm-a ujedno su i fondovi, sudionici na tržištu kapitala i značajni dioničari našeg Društva; a jedan od njih i dio velikog financijskog konglomerata i najveće financijske korporacije u RH. Zbog dvojakih uloga, ponekad i interesa naših mm-a, vrlo je moguće da dođe do sukoba interesa i konflikta lojalnosti. Slikovito rečeno, može doći do situacije da moraju birati kome se prikloniti i biti mu lojalan. Klijentu koji ih plaća ili gazdi i kući koja im daje plaću? Netko će reći, opet smo zlobni, sumnjičavi i nepovjerljivi, u svemu vidimo urotu i prevaru, ali baš nas briga. Neka se ljuti tko i koliko god hoće, ali naš posao nije da vjerujemo nego da provjeravamo. Naš prijedlog je da se portfelji mm-ova i portfelji njihovih matičnih kuća, vode i u knjizi dioničara prikazuju odvojeno. Time bi dobili dvije stvari. Dodatnu transparentnost trgovanja vrijednosnicom i preciznu distinkciju poslova i dužnosti samih mm-a unutar njihovih kuća. Pojednostavljeno, ljudi koji rade na poslovima mm-a točno bi znali što su njihovi poslovi, zadaci i dužnosti, a ljudi koji rade na poslovima investiranja, upravljanja rizicima, portfeljima i sl. što su njihovi. A svima bi im bilo puno lakše raditi jer bi mogućnost internih pritisaka „odozgo“ bila svedena na najmanju moguću mjeru.

Jasno je da na to nismo nikako mogli utjecati, ali s ovog mjesta pozdravljamo i pohvaljujemo kupnju i pogotovo tajming kupovine za trezor. Izvrstan potez Društva i Uprave. Kupili su/smo vlastite dionice 6 kn jeftinije od najpesimističnije i 11 kn jeftinije od najoptimističnije trenutno dostupne analize i ciljane cijene, te blizu 4 kn jeftinije od trenutne. Što reći, nego aplauz i potez za notes. :-)

Na žalost, bilo je i kvarnih radnji. Konkretno, manipulacija i pokušaja manipulacija cijenom dionice, što smo i prijavili Hanfa-i. Nadajmo se i vjerujmo da će regulator napraviti svoj posao, ipak svjesni činjenice da na žalost još uvijek živimo u banana državi u pravnom smislu. Jer bilo je vrlo malo razloga za cjenovni pad, pogotovo ne onako drastičan. Podsjetimo se konteksta. U zadnjih par mjeseci dogodio se nagli cjenovni skok, pa su neki investitori vjerojatno procijenili da je dobar trenutak za djelomičnu ili cjelovitu monetizaciju zarade, a pojedini fondovi probili zakonske i interne limite izloženosti u pojedinoj dionici i sektoru. Vladala je i lagana nervoza na tržištima kapitala u iščekivanju izbornog ishoda u SAD. Sve ostale okolnosti, uključujući spektakularno i nikad bolje FI, upućivale su na očekivanja daljnjeg rasta, nakon kratkotrajne zdrave korekcije. Uglavnom, da ne dužim i ne bude nejasnoća, znamo i razumijemo tehniku i modus operandi manipulacije i rušenja cijene, s kojih računa i povezanih pravnih osoba su se u ovom konkretnom slučaju transakcije radile ( jer takve stvari niti znaju niti mogu raditi tetka Đurđa s Pešće i baka Tereza 'z Soblinca :-) ), a slutimo i tko je trebao biti krajnji kupac količina prikupljenih ovako induciranom paničnom i prisilnom rasprodajom. Sa alatima i ovlastima koje samo institucije i regulatori mogu imati, to bi vrlo lako i brzo i dokazali. U Americi se za takve stvari ide na doživotnu robiju. Osobno, ne bih imao ništa protiv ni da se cvrči i na električnoj stolici. :-)

Nekoliko ključnih poruka svima koji se služe ili namjeravaju služiti ovakvim stvarima. Prvo, nisu ni približno niti pametni niti moćni kao što sami o sebi misle. I drugo, u ovoj Udruzi će imati okrutnog i nemilosrdnog neprijatelja, koji će se s njima obračunati svim dopuštenim i legalnim sredstvima bez obzira o kome se radi. Pa ako treba problematizirati i rad bilo kojih institucija, uključujući mirovinske fondove i regulatora. Tvrd stav i oštra retorika, ali s mnogo dobrih razloga.

Sa stanovišta samog poduzeća stvari stoje ovako. Kompanija je proteklih godina naporno radila ne samo na podizanju biznisa na sasvim novu kvalitativnu i kvantitativnu razinu, već i na unapređenju transparentnosti poslovanja, izvještavanja, prezentaciji i odnosu prema investitorima…, općenito usvajanju i primjeni najboljih svjetskih korporativnih praksi po tom pitanju. Stoga joj ni u kom slučaju ni najmanje ne trebaju skandali takve vrste i loša reputacija koja bi priskrbili time. Pogotovo jer sama ne bi bila ni najmanje kriva za to. A budući se radi o blue chip i dionici godine peti put zaredom, kakvu bi poruku dobili novi investitori na ZSE? Kad se takve svinjarije rade na najlikvidnijoj i najtransparentnijoj dionici, što se tek radi na drugima?

S pozicije malih i individualnih ulagača; ključna razlika između nas i institucionalnih investitora je da ulažemo svoj novac i kapital. I onda kada radimo sa tuđim i posuđenim novcem, dajemo itekako jake kolaterale i poluge. Pri tome imamo i određene troškove, za razliku od institucionalnih koji prihoduju nemale naknade, bez obzira na rezultate. I uvijek moramo imati dodatnu „municiju“ u pričuvi za nepredviđene situacije i okolnosti, tako da svi koji računaju sa prisilnom rasprodajom mogu zaboraviti na to :-). Dakle, dovoljno smo samopouzdani da ulažemo svoj novac, educirani da spoznamo i procijenimo rizike, motivirani da ih eliminiramo i svedemo na najmanju moguću mjeru, te kroz i putem ove Udruge, i organizirani u zaštiti ulagačkih i vlasničkih interesa.

I zadnji, ne manje važan segment ukupne slike, jest sama struktura dioničara. I danas, nakon toliko godina, od ukupno 22 000 dioničara još uvijek ih je ostalo barem 10 000, koji su svoju imovinu stekli temeljem kuponske privatizacije. Nekad se govorilo da je dionica HT-a „narodna“ dionica. Ali ona to nikako nije jer se stjecala u IPO-u. IPO podrazumijeva barem dvije stvari. Dobrovoljno preuzimanje određenog rizika i barem djelomičnu ulagačku i financijsku educiranost (ili pogrešnu sliku i predodžbu samih sebe o tome :-) ). Kuponska privatizacija nema te karakteristike. Ona je u svojoj srži kompenzacija i obećanje ljudima, koji niti su birali takav način obeštećenja, niti su investicijski educirani. I zbog toga je dionica RIVP narodna dionica u pravom i punom smislu te riječi.

A u kuponskoj privatizaciji udjeli su se stjecali ne „samo“ temeljem izbjeglištva i prognaništva (kao da već i to samo po sebi nije dovoljno), već i temeljem ranjavanja, invaliditeta, robijanja u ratnom zarobljeništvu, poginulih članova obitelji… Zato svatko tko bi se usudio varati te ljude, mora biti svjestan da vuče vraga za rep, i da bi izazvao zlovolju i nervozu politike. A kad politika rješava problem, to čini suptilno kao slon u staklani. A liječi kao kemoterapija. Ubija sve, i zdravo i bolesno. Tako da je bolje ne šaliti se sa tim stvarima. Takve psine ubiju nam svaki smisao za humor. I ne samo nama.

Ako dosada nije bilo, nakon svih priznanja, porasta vrijednosti, razvoja i poslovnih rezultata, sada je jasno da je RIVP blue chip hrvatskog tržišta kapitala, a turistički sektor blue chip hrvatskog gospodarstva. A Valamar kao najveća i najambicioznija kompanija u sektoru, njegova najsjajnija zvijezda. Stoga je razumljiva tjeskoba i nervoza u profesionalnim investicijskim krugovima. Nijedan portfelj koji ne sadrži turističke dionice, prvenstveno RIVP, ne može se smatrati ni ozbiljnim, ni profesionalnim, ni perspektivnim. A kritike su sve češće, artikuliranije i kompetentnije, pritisak raste i vremenom će biti sve veći a ne manji. Ali to nije ni krivnja ni problem nas postojećih dioničara, koji smo rano i na vrijeme prepoznali vrijednost, potencijal i perspektivu ove kompanije i sektora. Pogrešne procjene i zablude ne mogu se ispravljati vraćanjem kotača vremena i cijene unatrag. Letvica je dignuta dosta visoko, i ne može se i ne smije spuštati zbog sporih i zaostalih. Naknadna pamet, ovdje kao ni drugdje, ne pali, a sigurno nećemo dopustiti da se bilo čije greške ispravljaju nauštrb nas postojećih dioničara. Za utjehu takvima, postoje a bit će ih i još, analize koje kažu da su i trenutne cijene još uvijek vrlo povoljne, a vrijednost kompanije podcijenjena 10-20%. Mi kažemo da je to i puno više. Tvrdimo i dokazujemo da samo imovina vrijedi barem 60 kn po dionici. A pričamo o imovini koja proizvodi prihod,a ne trošak. Tko nam ne vjeruje, neka dođe sa svojim procjeniteljem i geometrom, a u Valamaru će im, gostoljubivi kakvi već jesu, siguran sam biti pri ruci i na dispoziciji. :-)

I da završimo sa investicijskim temama, iskoristit ću ovu priliku da podsjetimo i dodatno ekspliciramo stav Udruge o onome što kolokvijalno zovemo Arenaturist-ov poučak. Podsjetimo, mirovinskim fondovima nedavno je omogućen povlašten ulaz po povlaštenoj cijeni u dioničku strukturu Arenaturista. A kako su iskoristili poklon-bon? Kao najprizemniji špekulanti, da na brzinu nešto zarade, te usput, žargonski rečeno, „zakucaju“ cijenu dionice na neko vrijeme. Naš stav je da takvo što ne treba omogućiti ne samo mirovinskim fondovima, nego nikome i nigdje. Podsjetimo, nečem sličnom smo se protivili i na ovogodišnjoj Skupštini, kada smo u raspravi problematizirali last minute protuprijedlog kontrolnog dioničara. Jer njime u je osnovi omogućen povlašten način stjecanja dionica kontrolnom vlasniku. A naš stav je po tom pitanju vrlo jasan. Jedini način i mjesto stjecanja i otpuštanja dionica Društva jest kupovina i prodaja na Burzi. Čak ni na dogovorene velike transakcije ne gledamo blagonaklono. I one su nam problematične, dvojbene i na granici legalnog. Mislimo međutim, da za takav ili sličan aranžman ni Uprava ni kontrolni dioničar nemaju ni interesa ni potrebe, tako da ovo shvatite kao preventivni lavež.

Konačno o nama i Udruzi. Kad smo osnovali i počinjali sa radom Udruge prije 2,5 godine, nisam ni u snu očekivao da ćemo narasti do ovih razmjera. To je već skoro 300 ljudi. Nije jednostavno sve ljude ni upoznati i razmijeniti koju riječ, misao ili mišljenje, a kamoli sve nas skupa organizirati i donekle homogenizirati za nastup na Skupštini npr. K tomu, svojim načinom rada i inzistiranjem da pokušam komunicirati i osobno upoznati svakog člana, nisam si olakšao posao. Jednostavno, smatram da nema drugog načina jer tražimo od ljudi da nam daju povjerenje. A kako će nam ga dati ako ne vide tko ih zastupa i s kim imaju posla?

Osim što je cijela priča jako narasla i postala zahtjevna vremenski, organizacijski i logistički, jako je otišla i u širinu. Pa tako, osim skupštinskog nastupa, aktivnosti uključuju prisustvo na najmanje pet događaja godišnje, aktivistički angažman, komunikaciju sa Upravom, financijskom industrijom, medijima, politikom, više nego prije radili smo i radit ćemo analitičke stvari i sl… Spomenuo sam gore mail koji ste dobili od g. Hubera, nadam se i molim da ga pažljivo proučite i pročitate. Nije ga tajnik radio sam već je u izradi i osmišljavanju sudjelovalo još nekoliko aktivnih članova, a meni dopustite nekoliko dodatnih pojašnjenja i objašnjenja.

Ovo „profesionalizacija“ shvatite uvjetno i stavite u navodnike kao što sam i ja. :-) Jednostavno, zbog povećanja obujma aktivnosti Udruge, osim više vremena to povlači i više troškova. Stoga je ovaj model odličan kompromis. I dalje bilo kojem dioničaru omogućuje da bude član apsolutno besplatno, a povećanim brojem i obujmom materijala i „usluga“, članovima koji to žele i mogu dajemo motiv i razlog da financijski participiraju sa većim sredstvima, a opet prođu kudikamo povoljnije nego da sve financiraju i nabavljaju sami. Dodao bih još, gdje je više članova Udruge iz iste obitelji, jedna članarina bit će dovoljna, bez obzira na odabrani razred.

Ukoliko prikupimo više novca, najvažnija novost bit će to da ćemo knjigu dioničara kupovati jednom tjedno, umjesto jednom mjesečno kao dosada. Neće ih dobivati svi članovi, već samo članovi(i podržavatelji) čiji odabrani razred to i uključuje. Ostali će ih dobivati kao i dosada, jednom mjesečno. Ali ne morate se time opterećivati jer nam češće kupovanje knjige služi kao alat kojim ćemo lakše pratiti i utvrđivati moguće nepravilnosti i manipulacije. Pisao sam o tome detaljno gore, a činjenica je da naša firma sve više postaje vruća i poželjna roba, te će je mnogi poželjeti nabaviti u što većoj količini po što nižoj cijeni. Realno je očekivati da će netko poželjeti i pokušati se poslužiti i kvarnim sredstvima i metodama u ostvarenju svog cilja, a naš posao je da to utvrdimo i proslijedimo dalje. Ako nam nešto bude osobito sumnjivo, ići ćemo tako daleko da ćemo knjige uzimati retrogradno dan po dan. Što je bilo bilo je, odsad nema više labavo. :-)

Razrede i uplate molimo da odaberete i obavite tokom siječnja, kako bismo odmah počeli distribuirati materijale obuhvaćene pojedinim razredima. Već smo imali upite o mogućnosti sukcesivnih uplata tokom godine. Dakako da ćemo biti fleksibilni po tom pitanju, ali molimo da nastojite da to bude iznimka a ne pravilo. Naime, nemamo administrativne kapacitete da bismo sve to mogli ispratiti. Stoga, vi držite riječ i poštujte dinamiku uplata koju sami odredite, a mi ih nećemo strogo pratiti, kontrolirati i inzistirati. Podsjećam da osim članarine, postoji i mogućnost uplata donacija, a visina uplate definira razred, jednako kao i kod članarina. Podsjećamo, donacija se tretira kao porezno priznati trošak, za što na zahtjev izdajemo i šaljemo potvrdu.

Mnogo je dobrih razloga za članstvo u Udruzi, ali je samo jedan pravi. Zastupljenost na Skupštini. Jer, onako zdravo seljački, ako nismo/te zastupljeni ili zastupani na skupštinama, onda ni članstvo u Udruzi, priznat ćete, i nema nekog smisla. Moram priznati da sam bio prilično razočaran našom izlaznošću i zastupljenošću na Skupštini, ali to pripisujem porođajnim mukama i prvim mačićima. :-) Sama procedura prijava za skupštine nije rigidna i potpuno je besplatna, ali jest komplicirana, nespretna i nezgrapna. Barem je dosada bila, a u suradnji sa pratećim službama u Društvu, pokušat ćemo pojednostaviti procedure, te osmisliti i dogovoriti prijave prisustva i zastupanja na skupštinama putem e-maila. Tako da vas sve koji to želite, oslobodimo nehigijenske gnjavaže lizanja koverte i hračkanja poštanske marke. :-) Kad smo već kod mailova, primijetili smo da je dosta članova prijavilo za kontakt fantomske e-mail adrese i mrtve telefone. Krajem ljeta i početkom jeseni bio sam na Kvarneru, okolici Rijeke, Zagorju i Međimurju. I dosta članova nisam uspio dokučiti ni na jedan način. Pa vas sve molim, iz ovih krajeva a i ostalih, da to ispravite i prijavite funkcionalne mailove i telefone. Tim više, jer je vrlo moguće da iduća Skupština bude dosta ranije nego prošlih godina.

Ono što nas sve ponajviše zanima jest dividenda. Često me članovi pitaju za izvanrednu dividendu. Mislim da nemamo osnova ni argumenata, barem u dogledno vrijeme, očekivati je i nadati joj se. Barem dok traje ovaj opsežan investicijski ciklus. Rekli smo prije, a ponavljamo opet, vremenom ćemo pojačavati pritisak i inzistiranje na sve izdašnijoj dividendi, kako se investicijski ciklus bude približavao kraju, a prihod i profitabilnost rasla. U skladu s time, smatramo da dividenda već za ovu godinu, treba biti veća od prošlogodišnje upravo onoliko koliko će ovogodišnji prihod i dobit biti veći od prošlogodišnjih. Smatramo ovo traženje i argument razumnima iz nekoliko razloga. Kao što znate ove smo godine realizirali izvanredni prihod od prodaje financijske imovine, za što nismo i ne namjeravamo tražiti isplatu izvanredne dividende, smatrajući boljim i pametnijim rješenjem taj novac iskoristiti kao gorivo za financiranje investicijskog ciklusa. Pa kad smo već razumni i korektni pa nismo tražili da se dobiveni novac u cijelosti isplati dioničarima; onda smatramo da bi isto tako bilo korektno i razumno da se dividenda uveća za razmjerni dio, kojim je ovaj izvanredni prihod participirao većem ukupnom prihodu i dobiti. Općenito, smatramo da se dobit ubuduće svake godine treba isplaćivati u cijelosti iz dva razloga. Zato jer je financijska konstrukcija investicijskog ciklusa osigurana i zatvorena. I zato jer svake godine u pravilu amortiziramo za dvostruko veći iznos nego nam je dobit. Ako amortizaciju shvatimo kao keš i dobit koju možemo investirati ali ju ne smijemo isplatiti, ispada da svake godine isplaćujemo samo trećinu stvarne dobiti i zarade.

Dionica smo godine peti put zaredom. Ove godine pobijedili smo glatko. Prošlogodišnja „konkurencija“ naučila je lekciju. :-) Kad ne može drugačije, onda ćemo pošteno. Može tako? :-)

Nakon dugo vremena, bacio sam oko na forum, znate već koji. Vidim da nisam ništa propustio, a uštedio sam si živciranje oko teza koje to nisu. Dvije teze ipak su mi interesantne za prokomentirati. U jednoj čovjek otprilike kaže da kakva je to Poreč destinacija i da nema šanse da iduće godine održi takve cijene. Zapravo, čovjek je u pravu. Neće biti iste, bit će veće. :-) Rekao bih to ovako. Destinacija se ne rađa nego stvara. Da sad ne pričam zašto su cijene takve, a opet je sve puno; što se učinilo i koliko investiralo u kapacitete i destinacijski menadžment…, pada mi na pamet Monte Carlo. Svi znamo što je danas, ali još prije 60 godina je bio više gladno nego sito ribarsko selo. Zašto je danas to što jest, i što se u međuvremenu promijenilo i učinilo da to postane? Druga se tiče FIMA-ine analize, gdje čovjek problematizira DCF metodu po kojoj je rađena, da se ne može kvalitetno napraviti ako nemaš inside infos, da je podložna manipulacijama, štimanjima i sl. Čak i ako je to točno, logički mi se ne uklapa. Da je FIMA htjela frizirati, valjda bi štimali na manje, ne na više. Osim toga, analiza RBA (koja je 5 kn niža )ima ozbiljnih metodoloških grešaka, a nju ni ne spominje kamoli problematizira. Mi ionako mislimo da su i jedna i druga nerealno niske i bez veze. A što se vrijednosti i perspektive kompanije i dionice tiče, bit ću malo slikovit. Kompanija je ušla u investicijski ciklus od 2 milijarde kn do 2020. Od toga, najmanje 1,5 milijarda će se financirati dugom, po prosječnoj kamati od 2,5°%, možda i manje. To je , za hrvatske prilike zaduživanja, kao da ti je novac poklonjen. Sad zamislimo tu 1,5 milijardu kao fizičku hrpu novaca u novčanicama od 100 kn, i da vam netko kaže, naredi ili vas na neki način prisili da spaljujete jednu po jednu. Da kurite svaki dan, vikendom, praznikom i blagdanom u tri smjene, ne biste uspjeli do 2020.! Kakav bi to luđak morao biti da vam posudi tu količinu novaca, ako misli da ćete taj novac spaliti? Pogotovo kad zna to ni fizički nije moguće.

Htio sam par riječi o poreznoj reformi koja to nije. Jer svaka reforma radi se na troškovnoj, a ne na prihodnoj strani. A ona je ostala ista. Uz mnogo plutajućih mina koje prijete da bude i veća. Ali neću kvariti ovaj blagdanski ugođaj, možda drugi put. Zasada, samo bih rekao da ovoj kvazi reformi prvenstveno nedostaje inteligencije u odnosu na turistički sektor. Primarni proračunski i vanjskotrgovinski suficit ovoj državi donio je i donosi turizam, a ne ona tri broda i dva tranformatora koja proizvedemo i izvezemo. I povećanje potrošnje na malo lavovskim dijelom također je inducirano turističkom potrošnjom, direktno ili indirektno. Nada i očekivanje da će se birtašima uspjeti isisati dodatna milijarda kn, ne da nije realna, već je to isto kao da vjerujete u vilenjake i Djeda Mraza! I danas nakon fiskalizacije, po mojoj procjeni, u ugostiteljstvu je još uvijek 30% i ulaza i izlaza na crno. Taj postotak će povećanjem poreza samo narasti, a ne pasti. Ili će se zaposliti još uhljeba? I platiti ih 2 milijarde kn, da bi naplatili milijardu? :-)

Kada sve to znamo, nije li racionalno stimulirati a ne destimulirati sektor i vezane djelatnosti? Privući npr. turske investitore, koji zbog situacije na svome domicilnom tržištu žele barem dio operacija preseliti na sigurne destinacije. Pa sutra, kada se stvari vrate u normalu, umjesto oštre turske konkurencije imamo dodatne hrvatske kapacitete samo sa stranim vlasnikom. Ovako se i hrvatske firme tjeraju na razmišljanje o disperziji dijela operacije drugdje. U Valamaru već razmišljaju.


Sretni Vam blagdani ljudi.

S poštovanjem,

Dejan Rnjak  

IspisE-mail

Nedjeljni komentar: dobre vijesti, rezultati, smjer

Poštovani članovi, podržavatelji i dioničari!

Nakon dvije godine najblaže rečeno stagnacije i frustracije, konačno smo i mi dočekali svojih tržišnih pet minuta, nakon što je naša firma i investicija nedavno pretrčala 30 kn. Nadam se da ste nazdravili tome. Ja jesam gorkim pelinkovcem, kad već ne mogu slatkim jer cijena nije još ni blizu fundamentalno realnijih 50 ili 60 kn. Čak i ovaj znatan cjenovni rast, manji je u odnosu na rast nekih drugih turističkih i hotelskih dionica, manje atraktivnih, ambicioznih i uspješnih poduzeća. Tko misli drugačije, slobodno me tuži Hanfi. Može i Upravi Vodovoda. Na isto mu dođe.

Gornju tvrdnju i cjenovnu tezu kanimo potvrditi i braniti novom kućnom evaluacijom, koju ćemo ovaj put pokušati napraviti u odnosu na prihod po smještajnoj jedinici, umjesto u odnosu na hipotekarnu vrijednost imovine kao što smo to činili prvi put.

Ipak veseli tržišno priznanje ulasku poduzeća u odvažan razvojni i investicijski ciklus. Obično, kada neko poduzeće ulazi u takav ciklus, tržište kapitala to cjenovno penalizira. Mislim da je naš slučaj prvi gdje je tržište razvoj i ambiciju nagradilo. Jedino se nadam da burzovni "majstori" i "meštri" dostignutu cjenovnu razinu neće potopiti i udaviti u narednom razdoblju. U svakom slučaju bit će im to puno teže, budući su u arenu ušli brojni novi igrači do zuba naoružani likvidnošću. A ni mi stari ne dangubimo. ☺

Stoga čestitke "friškom" dioničaru i investitoru, koji je u vrlo kratkom razdoblju stekao znatan udio u Društvu, na odličnoj investicijskoj odluci. Na ovom mjestu neću ga spominjati imenom, jer ionako svi možete vidjeti u najnovijoj knjizi dioničara o kome se radi. Osim toga, gospodin je znatno izložen i u drugim poduzećima, što će reći da se ne radi o novaku, needuciranom i nekompetentnom investitoru. Tu činjenicu možemo shvatiti i kao kompliment, povjerenje, priznanje i potvrdu da smo odlično upravljano i vođeno poduzeće na pravom putu. A sa strane Udruge kao i obično ćemo čvrsto, pa i beskompromisno ako i kada treba, zastupati i braniti interese sadašnjih i budućih malih i manjinskih dioničara, bili ili ne članovi ili podržavatelji Udruge.

Možda i nadamo se, da će ulazak takvih investitora operirati mrenu i razbistriti vid i misli mirovinskim fondovima. Ako ne prije, a ono kad ih propuše lahor i povjetarac na sv. Nikoli uskoro. Iz klimatiziranih ureda, nekada su govorili da smo neinvestibilni. Sada na friškom zraku možda promijene mišljenje, a i mirovine će kad-tad morati početi isplaćivati. Ali akutnija i bliskija pogibelj prijeti im i dolazi u vidu nove vlasti i Vlade, a nikad ne znaš što nova metla nosi. I ovako se svako malo zajapuri neki populist, koji iz sveg grla viče da mirovinske fondove treba ukinuti i etatizirati. Pošto populizam u ovim krajevima, svoj uljudbi i Europi u inat, ima vrlo prgavu osobinu da se lakoćom pretvara u mainstream; valja prvo tri puta hračnuti protiv uroka, a onda i poduzeti nešto na peglanju imidža i opravdavanju razloga postojanja. Jedini način za to jest hitno prikazati atraktivne prinose i rezultate. Budući u ovoj zemlji 20% BDP-a proizvodi turizam direktno, a indirektno tko zna koliko, onda i nema druge nego ulagati u dionice turističkih tvrtki i financirati i kreditirati turističke investicije.

Obično zaboravim, pa da ne bude i ovaj put tako, reći ću da nisam spavao i dangubio na tržištu kapitala. Tako da trenutno posjedujem 12120 dionica RIVP, sve na skrbničkoj poziciji. Kad god budem mogao kupit ću još, čvrsto vjerujući u fundamentalne argumente, koji u našem primjeru trenutno kažu da je to najmanje onih 50-60 kn iz prvog stupca. Nekada je ova dionica bila priča o imovini i njenom potencijalu. Danas kada je ta imovina u punom pogonu, proizvodi prihod i profit u četvrtoj i petoj brzini a ne više u drugoj kao nekada, logično je da je i vrijednost te imovine sve više realna, a sve manje kondicionalna, hipotetska i hipotekarna. I neće me pokolebati nikakve priče i strašenje balonima i usporedbe sa 2008., kako ovdje tako i drugdje gdje sam izložen. Ovo što se sada događa nije ni blizu balona nego tek kraj početka efikasnog i fundamentalnog određivanja cijena na tržištu. A ako ćemo uspoređivati ovo sada i ono do 2008., ključna je razlika da tada na Burzi nije bilo ni približno toliko zdravih poduzeća kao što ih ima danas. I danas ima vrlo jeftinih dionica odličnih poduzeća, a jeftina su zbog male likvidnosti i koncentriranog vlasništva.

Gorko-slatkim prispodobama s početka teksta, dodao bih da ni sezona kiselih krastavaca tj. ljeto, nije uopće bilo nezanimljivo, dapače. I ne samo u tržišnom i burzovnom kontekstu, već i u onom makroekonomskom i političkom. Prvi put u povijesti imali smo razdoblje „bez Vlade“ (iako to nije sasvim točan opis) i unatoč tome nije se desilo ništa ekonomski loše, već upravo obrnuto. Dobili smo i zaradili mnogo novog BDP-a. Arogantno i bezobrazno tvrdim, ponajviše zahvaljujući turizmu, našoj najkonkurentnijoj i najuspješnijoj gospodarskoj grani, koja je besmisleno i iracionalno ekonomski i društveno podcijenjena pa i prezrena. Kao građanin, nadam se da će se percepcija turizma kao grane i djelatnosti promijeniti, te da će ovo iskustvo razdoblja "bez Vlade" pomoći demistifikaciji važnosti političara i politike općenito, pogotovo u gospodarstvu i ekonomiji. U ovom razdoblju politika samo nije smetala i arbitrirala u ekonomiji, uz proračunsku potrošnju na autopilotu. I odmah sve izgleda daleko bolje, fiskalnoj rigidnosti kao konstanti unatoč. Nadam se da će u novoj Vladi biti malo više inteligencije u fiskalnom smislu, i da će netko konačno shvatiti da je kod poreza manje uvijek više. Što se turizma tiče, bitno je shvatiti samo dvije stvari. Prva je da imamo puno veću potražnju gostiju koji mogu i žele platiti 300€/dan, nego ponudu kapaciteta u koje ih možemo primiti. Druga je ta da je kamping djelatnost izuzetno profitabilna, koja se ne može razvijati zbog beskorisne i apsolutno neprimjenjive regulative po pitanju koncesija, te koruptivnog reketa lokalnih političkih i interesnih ucjenjivača, iznuđivača, pa čak i klasičnih i vulgarnih kriminalaca i gangstera. Kada spoznamo te dvije stvari, onda se i rješenja nameću i nude sama po sebi. Prilagodba fiskalnog i zakonskog okvira na način da turističkim kompanijama i drugim investitorima  ostane više novaca za investicije. A ovim drugima s jedne strane doskočiti adekvatnom i primjenjivom regulativom, a s druge im nagaziti vrat okrutnom i teškom čizmom represivnog aparata. Još kad bi se, ako ne zatvorila, a ono barem pritvorila špina parafiskalnim pijavicama i uhljebima (u turizmu su to HTZ, ZAMP, HTV…), sve bi bilo predobro da bi bilo istinito. ☺ Sve ovo, pa čak do neke mjere stimuliranje i pogodovanje turizmu, itekako ima smisla zbog osobitosti i karakteristika sektora. Turizam je radno intenzivna djelatnost i daje mnogim ljudima priliku da rade i zarade novac. Turizam je čisti i nepatvoreni primjer onoga što se moderno naziva sharing economy ili ekonomija dijeljenja jer je multiplikator, generator i prodajni kanal i drugim sektorima. Od građevinarstva, do malih i lokalnih biznisa. O kulturološkim, društvenim i inim benefitima od susreta i komunikacije sa drugim i drugačijim ljudima, kulturama i svjetonazorima da ne govorimo.    

Što se poslovanja i biznisa tiče, sve same dobre vijesti. Biznis mašina je savršeno podešena, podmazana i nesmiljeno štanca lovu. U neformalnim kontaktima kažu mi da „Uprava izražava neskriveno zadovoljstvo dosadašnjim poslovnim i financijskim rezultatom“.  Za izvješće, koje s radošću iščekujemo, strpjet ćemo se još koji tjedan.

Osobitost ove godine jest da smo ostvarili spektakularan rezultat u prvom polugodištu. Zato mislimo da trebamo stišati euforiju sada, kako ne bi bili nezadovoljni i razočarani iduće godine, ako prvo polugodište ne bude dobro kao što je bilo ove. Ovogodišnje polugodište rezultat je dva dobivena i besprijekorno odrađena posla i eventa (Mercedes u Dubrovniku i WinDays u Poreču), te prodaje cjelokupne financijske imovine.

Što se tiče ovog drugoga, ne samo da se slažemo s time, već smo u prijašnjim tekstovima i razgovorima to i tražili. Ne slažemo se jedino sa prodajom udjela u Končaru, ne zato što mislimo da ga nije trebalo prodati uopće, nego zato što mislimo da ga nije trebalo prodati još. Naime, u Končaru ima puno "zarobljene" dobiti iz prošlih godina, te smo zato mišljenja da je Društvo ondje trebalo aktivnije nastupati kao dioničar, te vršiti pritisak da se dobiti ili isplate ili reinvestiraju; po istom načelu i modelu kao što Udruga čini ovdje. Osim onoliko gotovine koliko je treba za dnevno i operativno poslovanje, lova se ne treba kiseliti na kakvom računu ili oročenju. Jer nismo bakutaneri i penzići koji ušteđevinu pomalo grickaju i troše (što iz nužde, što iz zadovoljstva), već poduzetnici i biznismeni kojima je posao da ulažemo i zarađujemo novac. Zato zasada i pristajemo na politiku održive dividende, budući smo usred razvojnog i investicijskog ciklusa, te nam novac treba za to. Kako prihodi i zarada budu rasli, investicijski ciklus se primicao kraju, kreditna izloženost i zaduženost proporcionalno padala; ukratko, kada Društvo uđe i dođe u zrelu fazu, tada će i dividendna politika biti sve važnija tema diskusija i razgovora.

Što se tiče prvoga, potvrđuje se naša teza o ključnoj važnosti menadžmenta u idućem razdoblju, puno većoj nego nas vlasnika. Naime, uz fokus na kvalitetno odrađivanje investicijskog ciklusa, ne samo po pitanju osiguranja kvalitetnog i povoljnog financiranja već, puno važnije, da se investicije izvedu besprijekorno u smislu dinamike, rokova i kvalitete izvedenih radova, te popunjavanja novniklih kapaciteta; glavni zadatak Uprave jest riješiti ključne probleme Društva, istih kao i cijelog sektora uostalom. Sezonalnost i destinacijski menadžment. Što se sezonalnosti tiče, gosti su nam bili dva izvanredna branda, toliko jaka da su referenca za buduće poslove sami po sebi. To međutim ne znači da ćemo i iduće godine uspjeti dobiti takve poslove, svom trudu i radu unatoč. Stoga nema pritiska, ali očekujemo predanost Uprave iz koje kad-tad nastanu rezultati.

Po pitanju destinacijskog menadžmenta, s partnerima smo ove godine potrošili ljute novce angažiravši Bašića i ekipu (organizatori Ultre u Splitu) za osmišljavanje i organizaciju događanja u Poreču. Nismo bacili novac, a uloženo već daje rezultata jer nam je rujan u Poreču popunjen gotovo apsolutno.

Rabac smo popunili apsolutno tri sezone unaprijed, a nismo ga još ni izgradili! Stoga nema mjesta ni najmanjoj grešci niti milosti prema izvođačima. Da nam se ne bi dogodio cirkus kao nekima, da goste sa čartera, umjesto u hotel, dovedemo direktno na bauštelu. ☺ Uložili smo reputaciju i ozbiljne novce, preozbiljne da bismo dopustili i najmanju balkansku aljkavost i foliranje. Da i sami ne ispadnemo takvi pred ozbiljnim i renomiranim partnerima iz svijeta.

Akvizicija Imperijala je pri kraju, ako ne i gotova. Jedna akvizicija godišnje nam je sasvim u redu. Još jedna ili dvije idućih godina i to je to. Uz paralelno kvalitativno dizanje kapaciteta, vlastitih i akviziranih. A nakon toga traženje novih prilika i izazova. Osobno mi je drago da smo, barem zasada, ostali fokusirani na Hrvatsku. U svojoj smo zemlji, pomažemo svoje ljude i ekonomiju, tu smo najveći, prvi i gazde. A svijet nas ionako sve više prepoznaje i cijeni. U svakom slučaju više nego mi sami sebe. Dosad smo učili od drugih,  čini se da dolazi vrijeme kada će drugi učiti od nas. Koncept akvizicija s ciljem sinergije zimskog i ljetnog turizma teorijski zvuči dobro čak i zavodljivo, ali u praksi teško izvediv ne samo zbog seljenja radne snage, već i zbog različitih regulativa i činjenice da je vrlo malo dovoljno velikih kapaciteta koji bi nam bili interesantni. Za ove manje oportunitetni trošak nam je prevelik, a za velika preuzimanja (još) nemamo dovoljno snage. Osim toga, čini mi se da bi taj koncept bio linija manjeg otpora, koji bi nas zaustavio da radimo na sebi, budemo bolji i postanemo konkurentniji. Destinacijski menadžment nije ništa drugo nego nalaženje i davanje razloga gostima da nam dođu i izvan ljetnih mjeseci. U svakom slučaju, klima nam je ugodnija a cijene kudikamo manje nego u njihovim matičnim zemljama.

Ovo što radimo sa kampovima, sasvim je nova razina, rijetka čak i u svjetskim razmjerima. Iako osobno nisam fan kampiranja, valjda zato što sam previše puta prespavao u vreći za spavanje i drugim neudobnim i neadekvatnim mjestima i sredstvima ☺; te stvari proizvode nevjerojatan ROE. Nažalost, nemamo previše prostora za razvoj ovog biznisa nakon što vlastite resurse dovedemo u red i privedemo svrsi. Razlog je gore opisana neprimjenjiva regulativa i loše okolnosti koje ona proizvodi.

Oduševljen sam konceptom difuznog hotela koji u Valamaru pokušavaju osmisliti i primijeniti u Poreču. Naime, u bilanci imamo doista svašta, zemljišta, nekretnine, donedavno financijsku imovinu…s kojom ne znaš što bi, teško ih je a ponekad i žao prodati i monetizirati, a balast su za poslovanje u smislu troškova, održavanja i angažmana radne snage. U ovom slučaju radi se o reprezentativnoj vili Polesini na porečkoj rivi koju smo dosada koristili za svadbe i posebne evente, i o hotelu Valamar Riviera, krasnom malom i slatkom butik hotelu također na samoj obali ali koji nema vlastitu plažu, pa se taj nedostatak dosada krpao korištenjem plaža na sv. Nikoli i specijalizacijom na gastro ponudu. Ideja da se oko tih objekata oformi jezgra difuznog hotela, čini mi se savršenom jer rješava brojne probleme. Sam Valamar ima još nekih nekretnina na porečkoj rivi, a ponudio je partnerstvo i privatnim vlasnicima reprezentativnih nekretnina uz obalu, naravno samo onima čiji objekti zadovoljavaju Valamarove smještajne standarde i onima koji svoje nekretnine žele dovesti na tu razinu. Prednost za privatne vlasnike trebala bi biti bolja prosječna cijena uz nikakav vlastiti angažman, te bolja i češća popunjenost izvan sezone. Vidjet ćemo što će biti, ali ne sumnjam niti u sposobnost i znanje Uprave i menadžmenta, niti u racionalnost i pragmatičnost Istrijana. Onako amaterski, čini mi se da difuzni hotel rješava najmanje dvije česte situacije. Posebne prigode, recimo oko Božića i Nove Godine, kada imamo povećanu potražnju, a nedovoljnu da bi se popunio jedan cijeli hotel. U tom slučaju, umjesto da se otvara dodatni hotel i bude poluprazan, puni se difuzni hotel upravo onoliko koliko ima potražnje. I posebne goste, kojima je važna individualnost i privatnost, što je uvijek problem kod velikih resorta bez obzira koliko im raznovrsni kapaciteti, sadržaji i ponuda bili, što na Isabelli nesumnjivo jesu.

Nadam se da nisam zaboravio nešto važno što se Društva tiče. Što se Udruge tiče, nakon učlanjenja g. Eltza i inicijalnih multilateralnih razgovora s dioničarima nečlanovima o ideji čvršćeg povezivanja i zajedničkog nastupa manjinskih dioničara na skupštinama i drugdje, čemu bi Udruga bila jezgra; uzeli smo si ljetni time out da nam se svima malo slegnu dojmovi, razmislimo i sl. Ubrzo ćemo nastaviti razgovore, i nadam se i dovršiti ih. Ishod kojem se nadamo jest okupiti 15% temeljnog kapitala, što bi nam, obzirom na "izlaznost", na skupštinama uvijek dalo 25% glasačkih prava. A 25% daje mogućnost, malo ružno zvuči, blokiranja odluka za koje je potrebna 75%-tna skupštinska suglasnost. Da sad ovdje ne ulazim u detalje i objašnjavam ZTD i Statut, uglavnom radi se o suštinskim i krucijalnim odlukama za Društvo, a ovim "alatom" osigurali bi da one ne budu nepovoljne i štetne po male i manjinske dioničare.  Želim još jednom naglasiti da cilj ovakvog organiziranja dioničara nije izazivanje već izbjegavanje konflikata. Nikakav inat i pokazivanje mišića već učinkovita zaštita investicijskog interesa i još jedan osigurač od rizika.

Iz ovoga, dragi članovi i ostali dioničari, nadam se da ćete još bolje shvatiti koliko je važno dati punomoći Udruzi za zastupanje na skupštinama, kada sami niste u mogućnosti doći i sudjelovati. Nemojte da na skupštine dolazimo krezubi. Naravno da sve ovo radimo i zbog sebe, ali prije svega tu smo zbog i za vas. Podsjećam, prije zadnje Skupštine imali smo oko 250 članova. 15-ak članova je prisustvovalo i zastupalo sebe, a pristiglo je još 89 punomoći Udruzi za zastupanje. Od toga, 7-8 punomoći je bilo od dioničara koji uopće nisu članovi Udruge. Dragi članovi i podržavatelji, ako ste nam dali posao, dajte nam i povjerenje da ćemo ga i obaviti. Ako nam vjeruju drugi, nema razloga da ne vjerujemo sami sebi.

Da sve bude još lakše, u suradnji sa Valamarovim službama proceduru prijava i davanja punomoći za Skupštinu pokušat ćemo učiniti još jednostavnijom, iako ni sada nije ni komplicirana ni rigidna. Bit će još nekih promjena i organizacijskih pomaka u funkcioniranju Udruge, ali o tom-potom.

Podučili su me da se poštuju živi, a štuju mrtvi. ☺  Stoga odsada…

S poštovanjem,

Dejan Rnjak

 

P.S.
Zaraza se čini se širi. ☺ Naš član Hrvoje Marković jedan je od osnivača Udruge malih dioničara Društva Pevec d.d. Usporedbom knjiga dioničara društava, vidimo da ima dosta ljudi koji su dioničari u oba. Budući da nam Zakon i dobra praksa brani razmjenu podataka o članstvu, ovim putem obavještavam naše članove o činjenici osnivanja i postojanja ove Udruge. Više informacija na sljedećem linku: http://udp.hr/ (Kontakt: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite., 091/885-3736)

  

IspisE-mail

Visit Review Site Coral www from this link.

green laser laser pointer pen laser pointers green laser viridian laser most powerful laser high powered laser blue laser pointer laser pointer for cats laser pointer pen laser pointers green laser